Kako pomoći djetetu da vađenje krvi ne postane trauma?

Kako pomoći djetetu da vađenje krvi ne postane trauma?

Vađenje krvi može biti izazov i za odrasle, a posebno za djecu. Ipak, uz pravu pripremu i podršku roditelja, taj postupak ne mora biti neugodno iskustvo, već može postati prilika da dijete izgradi hrabrost i povjerenje.



Nije tajna da se i odrasli često plaše medicinskih postupaka, pa je sasvim normalno i očekivano da ni djeca ne prihvataju sa odobravanjem postupak poput vađenja krvi ili bilo koji drugi tretman. Ipak, postoje načini da se djetetu pomogne da sve to doživi kao napredak i malu pobjedu nad sobom, a ne kao neprijatno iskustvo. 


Evo nekoliko savjeta: 


Odabir laboratorije. Pažljivo birajte ustanovu u kojoj radi stručno i ljubazno osoblje, posvećeno radu s djecom. Raspitajte se unaprijed – koristite iskustva  preporuke drugih roditelja, kao i sve dostupne izvore informacija. 


Povjerenje. Imajte povjerenja u medicinsko osoblje i budite sigurni da će učiniti sve da djetetu pruže kvalitetnu i sigurnu zdravstvenu zaštitu – jer to je njihov posao i odgovornost. 


Samopouzdanje roditelja. Ako osjećate strah, pokušajte ga ne prenositi na dijete. Djeca jasno osjete naš glas, pokrete i poglede i osjete naš nemir. Ako se bojimo, prenosimo taj strah na dijete i ono postaje uznemireno. Ako ste vi smireni i samouvjereni, prenijet ćete i djetetu sigurnost – čak i u preventivnim pregledima, a pogotovo kada je dijete bolesno. 


Razgovor. Razgovarajte s djetetom prije odlaska u laboratorij, ali kratko i opušteno, ne trebamo ga opteretiri dugim razgovorima i ubjeđivanjem. Rečenice poput: „Ići ćemo kod tete da provjeri kakva ti je krv“ ili „Čula sam da djeca dobiju poklon i medalju za hrabrost, idemo vidjeti šta ćeš ti sutra dobiti“ dovoljne su i bez opterećavanja. 


Iskrenost. Budite iskreni – ne govorite mu da neće boljeti, jer i sami znate da to nije tako. Recite da će malo boljeti, ali da traje kratko, što jeste istina. 


Priprema. Nikada nemojte koristiti doktora ili medicinsko osoblje kao prijetnju (“ako ne budeš dobar, ideš na injekciju!”). Takvim porukama stvara se trauma i dugoročni strah od medicinskog osoblja i medicinskih postupaka. Djeca trebaju osjetiti sigurnost i olakšanje kada su u rukama stručnjaka, a ne dodatni strah. 


Saradnja s osobljem. Ako ste već pažljivo izabrali kome ćete povjeriti zdravlje djeteta, imajte povjerenja u njihove upute. Pitanja poput „Zašto je igla tako velika?“ ili „Kako ne možete naći venu?“ ne pomažu i stvaraju pritisak. Osoblje će vam objasniti kako najbolje držati dijete u krilu da postupak bude što brži i lakši. 


Ohrabrenje. Ne zabranjujte djetetu da plače i nemojte se na njega ljutiti ako plače – jer to je prirodna reakcija. Objasnite mu, da je u redu plakati, ali da ne smije čupati ruku, udarati nogama ili bježati, jer može povrijediti i sebe i medicinsko osoblje. 


Igračka. Predložite svom djetetu da sa sobom "povede" omiljenu igračku, lutku ili medu. 


Pratnja. Ako dovodite nekog člana porodice, neka to bude osoba koja je smirena i spremna da pomogne. Pratnja koja se sama rastuži i  rasplače neće mnogo koristiti djetetu. 


Nagrada. Obećajte svom hrabrom djetetu nagradu – igračku, slatkiš ili odlazak na omiljeno mjesto. Nije važno šta je nagrada, važno je da održite svoje obećanje. 


Zašto je važno ići na preglede dok je dijete zdravo? 


Dobro je dijete povesti na osnovne laboratorijske pretrage ili preventivni pregled dok je zdravo. Tada su i djeca i roditelji opušteniji, a ima i dovoljno vremena da se dijete upozna s prostorom, medicinskim osobljem i postupcima. Tako se stvara povjerenje i navika, a kasniji pregledi – pogotovo u bolesti – prolaze mnogo lakše. 


I na kraju, imajte na umu da je cilj svih medicinskih postupaka - očuvanje zdravlja vašeg djeteta. Uz povjerenje, saradnju i vašu podršku, svaki odlazak u laboratoriju može postati iskustvo koje jača dijete, umjesto da ga plaši. 


Ako želite da vaše dijete prođe kroz vađenje krvi u sigurnom, mirnom i prijateljskom okruženju, naš tim je tu da vam pruži podršku na svakom koraku.


Kako pomoći djetetu da vađenje krvi ne postane trauma?